Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas molitveno obilježavaju dan posvećen Svetom sveštenomučeniku Doroteju, episkopu tirsko-feničkom, pastiru Crkve Hristove koji je svojim životom i stradanjem posvjedočio vjeru pravoslavnu i ostavio dubok trag u crkvenom predanju.
Sveti Dorotej bio je episkop Tira u vremenu velikih iskušenja za hrišćane, od dana cara Dioklecijana pa sve do vladavine Julijana Odstupnika. U tim burnim vijekovima Crkve, ostao je postojan u vjeri, istrajan u učenju i nepokolebljiv u ispovedanju Hrista. Predanje ga pamti kao vrlo učenog muža, koji je govorio i pisao na grčkom i latinskom jeziku, ostavljajući za sobom brojna poučna djela. Posebno se izdvaja njegova “Sintagma”, djelo koje je u crkvenoj tradiciji ostalo kao svjedočanstvo teološke jasnoće i duhovne mudrosti.
Živio je, kako se vjeruje, više od jednog vijeka, sto sedam godina, ispunjenih služenjem, učenjem i podvigom. U dubokoj starosti, a u vrijeme progona hrišćana, postradao je za vjeru pravoslavnu, okončavši svoj zemaljski put kao sveštenomučenik 361. godine. Njegovo stradanje Crkva pamti kao svjedočanstvo nepokolebljive vernosti Bogu, a njegov život kao primjer duhovne istrajnosti koja nadilazi vreme i istorijske okolnosti.
U predanju Crkve Sveti Dorotej ostaje upamćen i kao učitelj koji je ne samo riječju nego i životom svjedočio evanđelske istine. Njegovo djelo i primjer vijekovima su bili nadahnuće onima koji su tražili put istine, podsjećajući da je vjera put koji se živi u istrajnosti i smirenju, a ne samo u riječima.
More Read
Molitva:
“Bio si nasljednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto djelo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao riječ istine i radi vjere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Doroteju: Moli Hrista Boga da spase duše naše”
Vjerovanja i običaji
U besjedama koje se vezuju za ovaj dan naglašava se važnost postojanosti u vjeri i delatne ljubavi prema bližnjima. Vjernici se podsjećaju da se ne narušava post u sreijdu i petak, kao dana koje je Crkva ustanovila radi duhovnog podviga i sjećanja na stradanje Hristovo. Istovremeno, ističe se da se dobro ne smije uskraćivati onima kojima je potrebno, jer se u svakom susretu sa bližnjim ogleda ispit srca i vjere.
Podsjeća se da se svakome ko pruži ruku za pomoć treba odgovoriti djelom milosrđa, jer, kako se naglašava u predanju, nemilost čovjekova ostaje teret savesti sve dok se ne preobrazi u pokajanje i dobrotu.
