Dopisivanje je postalo sastavni dio svakodnevne komunikacije. Mnogima je lakše da pošalju poruku nego da nekoga pozovu, posebno mlađim generacijama koje su odrasle uz mobilne telefone i aplikacije za razmjenu poruka. Ipak, stručnjaci upozoravaju da postoje razgovori koje nikada ne bi trebalo voditi putem poruka, jer komunikacija bez glasa, mimike i govora tijela lako može da dovede do nesporazuma i narušavanja odnosa.
Zašto poruke nisu najbolji izbor za ozbiljne razgovore?
Prema riječima psihoterapeutkinje Gabrijele Sanderson, način komunikacije značajno se promijenio posljednjih decenija.
– Danas se ljudi oslanjaju na poruke više nego ikada ranije. To je postalo toliko uobičajeno da se mnogi iznenade ili čak uznemire kada ih neko pozove telefonom – kaže Sanderson.
More Read
To posebno važi za mlađe generacije. Kako veliki broj pripadnika generacije Z živi sa anksioznošću, telefonski razgovori mnogima predstavljaju dodatni izvor stresa. Ipak, postoje situacije u kojima nijedna poruka ne može da zamijeni razgovor.
Evon Injang, bračna i porodična terapeutkinja, objašnjava da tekstualne poruke prenose samo riječi, bez intonacije, izraza lica i govora tijela.
– Ton je presudan u komunikaciji, a upravo njega je najlakše pogrešno protumačiti u poruci. Čak i sasvim neutralna rečenica može da djeluje hladno, grubo ili nezainteresovano kada ne čujemo glas sagovornika – kaže Injang.
More Read
Sanderson dodaje da ljudi često tumače poruke kroz sopstvena očekivanja i emocije, zbog čega lako dolazi do nesporazuma, povrijeđenih osjećanja, zabune, nedovoljno jasne komunikacije ili propuštene prilike za iskren i kvalitetan razgovor.
– Viđala sam parove koji su se danima svađali zbog jedne jedine riječi ili znaka interpunkcije. Dešava se i da ljudi koriste poruke kako bi izbjegli neprijatne reakcije ili saopštili nešto bolno, a da pritom ne moraju da se suoče sa posljedicama – kaže Injang.
Za šta su poruke najbolji izbor?
Iako nisu pogodne za svaku situaciju, poruke imaju brojne prednosti. Posebno mogu da odgovaraju osobama koje su osjetljive na intenzivne društvene kontakte ili im je potrebno više vremena da obrade informacije.
Za većinu ljudi dopisivanje je najkorisnije kada je riječ o jednostavnim i svakodnevnim temama, kao što su dogovori oko sastanaka ili zajedničkih planova, kratke informacije o svakodnevnim obavezama, neobavezan pozdrav, poruka podrške nekome ko je bolestan, dijeljenje fotografija, video-snimaka ili zanimljivih sadržaja.
– Poruke su odlične za organizaciju, kratke provjere kako je neko ili kao uvod u ozbiljniji razgovor. Na primjer, poruka „Mislim na tebe“ ili „Možemo li večeras da razgovaramo?“ može da pripremi teren za važan razgovor, bez stvaranja dodatnog pritiska – objašnjava Injang.
More Read
Kod nekih ljudi dopisivanje može da bude prvi korak ka razgovoru o teškim temama koje im je u tom trenutku previše teško da izgovore naglas.
Kada poruka može da smiri konflikt?
Stručnjaci ističu da poruke mogu da budu korisne i kada je potrebno napraviti kratku pauzu tokom svađe.
– Nekada je bolje poslati poruku poput „Želim da razgovaramo, ali mi treba malo vremena“ ili „Volim te, ali moramo prvo da se smirimo“. Takve poruke mogu da spriječe dalje zaoštravanje sukoba i omoguće da se razgovor nastavi kada se emocije stišaju – kaže Injang.
Ključ je, dodaje ona, prepoznati trenutak kada je poruka most ka razgovoru, a kada postaje prepreka.
Ovih pet razgovora nikada ne bi trebalo voditi porukama
Prema mišljenju terapeuta, telefonski ili razgovor uživo mnogo su bolji izbor kada tema zahtijeva empatiju, razumijevanje i nijanse koje poruke ne mogu da prenesu.
To se posebno odnosi na:
-ozbiljne emotivne razgovore
-svađe i rješavanje konflikata
-izvinjenja
-razgovore o prekidu veze ili promjeni granica u odnosu
-saopštavanje loših ili tragičnih vijesti.
– Glas može da prenese toplinu, iskrenost, oklijevanje i saosjećanje. U poruci ne možete da čujete nečiji uzdah, tišinu ili emociju. Upravo zato, ako razgovor može nekoga da povrijedi ili da popravi odnos, vrijeme je da pozovete telefonom. Još bolje – razgovarajte licem u lice – savjetuje Injang.
Sanderson dodaje da telefonski razgovor smanjuje mogućnost pogrešnog tumačenja i omogućava dublje povezivanje među sagovornicima.
Kako da pišete poruke koje neće biti pogrešno shvaćene?
I poruke imaju svoja pravila bontona, naročito kada želimo da druga osoba razumije šta zaista mislimo. Terapeuti savjetuju nekoliko jednostavnih pravila:
Neka poruke budu kratke, ali ne hladne. Odgovori od jedne riječi često ostavljaju utisak nezainteresovanosti, dok predugačke poruke u emotivnim situacijama mogu dodatno da zakomplikuju komunikaciju.
Koristite emotikone kada imaju smisla. Oni mogu da ublaže ton poruke ili pomognu da sagovornik lakše razumije namjeru, ali ne bi trebalo da služe za izbjegavanje neprijatnih tema.
Izbjegavajte sarkazam. Bez tona glasa veoma je teško procijeniti da li se neko šali ili govori ozbiljno, pa sarkastične poruke često izazivaju zabunu.
Kako da prepoznate trenutak kada treba da pozovete?
Nije neuobičajeno da razgovor počne porukama, a zatim preraste u nešto mnogo ozbiljnije. Sanderson savjetuje da je vrijeme za telefonski poziv kada poruke postaju predugačke, objašnjavanje zahtijeva mnogo detalja, razgovor postaje konfuzan ili frustrirajući ili imate utisak da vas druga osoba ne razumije.
Injang predlaže da obratite pažnju i na sopstvene reakcije.
– Ako više puta čitate istu poruku pokušavajući da shvatite šta je druga osoba htjela da kaže, vrijeme je za poziv. Ako osjećate napetost, nervozu ili ste krenuli da se branite, promijenite način komunikacije – kaže ona.
Jednostavno pravilo koje može da sačuva odnos
Stručnjaci imaju jednostavan savjet koji može da pomogne u svakoj dilemi.
Ako vam je odnos sa tom osobom važan, a razgovor nosi snažne emocije ili može da promijeni vaš odnos, nemojte slati poruku. Pozovite telefonom ili se dogovorite da razgovarate uživo.
Na taj način smanjujete mogućnost nesporazuma i povećavate šansu da budete zaista saslušani i shvaćeni.
