
Jul je jedan od najvažnijih mjeseci za uzgoj paradajza. Upravo sada biljka prestaje da troši snagu na rast novih listova i sve više energije usmjerava na formiranje i sazrijevanje plodova.
Agronomi objašnjavaju da paradajzu u ovom periodu posebno prijaju kalijum i fosfor. Ako ih nema dovoljno, plodovi mogu ostati sitniji, manje slatki i sporije sazrevati.
Drveni pepeo – prirodno đubrivo koje mnogi baštovani ne preskaču
Jedno od najjednostavnijih i najjeftinijih prirodnih đubriva je običan drveni pepeo. Za odraslu biljku preporučuje se oko 100 grama po žbunu.
Pepeo je bogat kalijumom, kalcijumom i fosforom – hranljivim materijama koje su paradajzu najpotrebnije u vreme plodonošenja.
Kalijum doprinosi da plodovi budu slađi, čvršći i sočniji, kalcijum smanjuje rizik od truljenja vrha ploda, dok fosfor jača koren i ubrzava sazrevanje.
Kako pravilno koristiti pepeo
Najbolje je da pepeo dodate poslije kiše ili neposredno prije zalivanja.
Ravnomjerno rasporedite oko 100 grama suvog pepela oko biljke, na udaljenosti od oko sedam centimetara od stabljike, pa ga lagano umiješajte u površinski sloj zemlje.
Važno je koristiti isključivo pepeo dobijen sagorijevanjem čistog drveta ili biljnih ostataka. Pepeo nastao od lakiranog drveta, plastike ili drugog otpada nije pogodan za baštu.
Mnogi baštovani tvrde da su nakon ovakve prihrane primijetili krupnije, mesnatije i ukusnije plodove. Na društvenim mrežama pojedini navode da su sorte poput „Bikovog srca“ dostizale i do 800 grama.
Ne pretjerujte sa količinom
Stručnjaci upozoravaju da je oko 100 grama po biljci sasvim dovoljno. Premala količina neće dati željeni efekat, dok previše pepela može promijeniti sastav zemljišta i otežati usvajanje drugih hranljivih materija.
Pepeo dodatno smanjuje kiselost zemljišta, što posebno odgovara kiselim zemljištima, a može pomoći i u odbijanju puževa i žičara, prenosi Najžena.
Greške koje treba izbjegavati
Pepeo ne bi trebalo koristiti istovremeno sa azotnim đubrivima, poput uree ili amonijum-nitrata. Između ove dvije prihrane preporučuje se razmak od najmanje sedam dana.
Ako je zemlja suva ili se listovi uvijaju, prvo dobro zalijte biljke, pa tek onda dodajte pepeo.
I druga prirodna đubriva daju dobre rezultate
Osim pepela, mnogi baštovani koriste i domaće mješavine za prihranu paradajza. Jedna od njih pravi se od 200 ml mlijeka, tri kašike drvenog pepela, 10 grama kurkume i tri tablete ćilibarne kiseline na 10 litara vode, a koristi se na svake dvije nedjelje.
Neki se odlučuju i za rastvor od kvasca, sušenog bijelog luka i malo šećera za prskanje biljaka, dok drugi zalivaju paradajz mješavinom kefira, pepela i vermikomposta.
Ovakva prirodna prihrana može da ojača biljke, podstakne obilnije plodonošenje i poboljša ukus paradajza.


