
Jedan kornet sladoleda bio je dovoljan da ovog ljeta izazove jednu od najvećih gastronomskih polemika u Italiji. Riječ je o Scettro del Re (“Kraljevsko žezlo”), specijalitetu istorijske poslastičarnice Mokambo iz gradića Ruvo di Pulja, koji košta čak 95 evra.
Rasprava je dodatno dobila na pažnji nakon što je italijanski biznismen Flavio Brijatore izjavio da “svako ko plati toliko za sladoled može biti samo kreten”. Dok jedni smatraju da je riječ o apsurdno skupom dezertu, drugi tvrde da cijena odražava jedinstveno iskustvo, rijetke sastojke i gotovo dva vijeka dugu porodičnu tradiciju.
Recept star gotovo 200 godina
Priča o ovom neobičnom sladoledu počinje još 1840. godine. Korijeni recepta vode do čuvene napuljske poslastičarnice Gambrinus, gdje je nastala “Crema del Re”, krem od vanile i skupocjenih začina koji je, prema predanju, bio omiljen kralju Ferdinandu II Burbonskom.
Znanje je kasnije preneseno u Pulju, gdje porodica Paparela već četiri generacije vodi poslastičarnicu Mokambo. Za razliku od mnogih proizvođača koji su prešli na industrijsku proizvodnju, oni su ostali verni zanatskoj izradi, bez veštačkih dodataka i gotovih baza.
Šta opravdava cijenu?
Sketro del Re ne može da se kupi usput. Priprema se isključivo po porudžbini, najmanje tri dana unaprijed, a u njegovoj izradi koriste se pažljivo odabrani sastojci: svježe mleko, jaja iz slobodnog uzgoja, iranski šafran, pistać iz Brontea na Siciliji, svježa pavlaka i jestivi listići 24-karatnog zlata.
Posebnu vrijednost, međutim, ne čine samo namirnice. Šafran prolazi višednevnu pripremu, dok se završni dio procesa odvija pred gostom. Degustacija traje oko sat i po i uključuje priču o istoriji recepta, porijeklu sastojaka i načinu pripreme, pa vlasnici ovaj desert predstavljaju kao gastronomski doživljaj, a ne običan sladoled.
Više od deserta
Uprkos visokoj cijeni, gosti iz cijele Italije i inostranstva dolaze upravo zbog ovog specijaliteta. Poslastičarnica Mokambo nosilac je prestižnog priznanja Tre Coni, koje dodjeljuje vodič Gambero Rosso najboljim italijanskim proizvođačima zanatskog sladoleda.
Ipak, mišljenja ostaju podijeljena. Za mnoge je sladoled simbol jednostavnog ljetnog zadovoljstva i teško prihvataju da može da košta koliko večera u vrhunskom restoranu. Za druge, cijena predstavlja spoj tradicije, vrhunskih sastojaka i zanatskog umijeća koje se prenosi generacijama.
Nije ni blizu svjetskog rekorda
Iako 95 evra zvuči impresivno, italijanski specijalitet nije najskuplji na svijetu. Ginisov rekord drži japanski sladoled Byakuya, čija porcija košta oko 6.200 evra. Pravi se od bijelog tartufa iz italijanske Albe, parmezana, sakekasu paste i jestivog zlata.
Bez obzira na to da li je riječ o luksuzu ili marketinškom potezu, jedno je sigurno, jedan kornet sladoleda uspio je da pokrene raspravu širom Italije i malu porodičnu poslastičarnicu iz Pulje pretvori u jednu od najpoznatijih gastronomskih adresa ovog ljeta. (EUpravo zato)


