
Plivanje je jedna od rijetkih fizičkih aktivnosti koja istovremeno angažuje gotovo sve mišićne grupe, poboljšava kondiciju i rasterećuje zglobove.
Zato je pogodno za gotovo sve uzraste, uključujući osobe sa viškom kilograma i one koje imaju bolove u zglobovima. Međutim, koliko kalorija ćete potrošiti zavisi od pola, tehnike plivanja i intenziteta.
Koliko kalorija trošimo plivanjem?
Žene (slobodni stil, 1.852 metra):
Takmičarke – 180 kcal
Napredne plivačice – 260 kcal
Prosječne plivačice – 300 kcal
Ispod prosjeka – 360 kcal
Početnice – 440 kcal
Muškarci (slobodni stil, 1.852 metra):
Takmičari – 280 kcal
Napredni plivači – 360 kcal
Prosječni plivači – 440 kcal
Ispod prosjeka – 560 kcal
Početnici – 720 kcal
Zašto žene troše manje kalorija?
Žene tokom plivanja u prosjeku troše manje kalorija od muškaraca, prije svega zbog većeg procenta masnog tkiva, koje povećava plovnost. To znači da organizam ulaže manje energije da bi održao tijelo na površini vode. Na potrošnju utiče i tehnika – iskusni plivači kreću se ekonomičnije i troše manje energije po istoj dionici od početnika, koji zbog nepravilnih pokreta ulažu znatno više napora.
Hodanje u vodi troši kalorije kao lagano trčanje
Hodanje u vodi može da bude odlična alternativa plivanju, posebno za osobe sa viškom kilograma ili bolovima u zglobovima. Dvadesetak minuta hoda u vodi dubine od kukova do ramena angažuje veliki broj mišića, a zahvaljujući uzgonu vode znatno manje opterećuje zglobove nego hodanje ili trčanje na suvom. Potrošnja kalorija pri ovoj aktivnosti približna je laganom trčanju.
Koji stil je najbolji?
Prosječna potrošnja energije tokom rekreativnog plivanja iznosi oko 7,5 kalorija u minutu, ali zavisi od stila i tempa. Delfin stil je najzahtjevniji i troši najviše energije, ali je ujedno i tehnički najteži. Slijede kraul, leđni stil, dok prsni stil u prosjeku troši najmanje kalorija, ali je zbog sporijeg tempa često pogodniji za rekreativce.
Stručnjaci, međutim, savjetuju da umjesto da tokom cijelog treninga plivate samo jednim stilom, povremeno ih mijenjate. Na taj način različite mišićne grupe ravnomjernije rade, a smanjuje se i opterećenje pojedinih dijelova kičme, naročito vrata i donjeg dijela leđa.


