U vremenima prolazne zemaljske slave, Sveti Nikifor Ispovednik, carigradski plemić i sin visokog dvorjanina Teodora, napustio je sujetu svijeta radi carstva nebeskog. Kraj obala Bosfora podigao je manastir gdje je monasima služio kao živi uzor smjernosti, mada je iz dubokog smirenja dugo odbijao da sam primi monaški čin, govoreći da je tog svetog zvanja nedostojan.
Kao mirjanin, zbog izvrsnog poznavanja Svetoga Pisma, odbranio je Pravoslavlje na Sedmom vaseljenskom saboru. Godine 806. nasuprot svojoj volji izabran je i ustoličen u Svetoj Sofiji za patrijarha carigradskog, te je tokom devet godina službe ostao upamćen kao otac i zaštitnik siromašnih, nemoćnih i udovica.
Dolaskom bezbožnog cara Lava Jermenina, nastupili su crni dani ikonoborstva jer je vladar prekršio datu zakletvu i pokrenuo progon svetih ikona. Sveti Nikifor je hrabro stao na branik istine, javno braneći svetinje i neustrašivo ukoravajući jeretičkog cara, ne mareći za sopstveni život pred naletom tiranije.
Uvidevši da ne može slomiti čeličnu volju arhipastira, car ga je izložio javnim poniženjima i batinama, a potom vratio u vlažnu tamnicu i nasilno prognao na pusto ostrvo Prokonis. Tamo je svetitelj, okovan glađu, ranama i potpunom bedom, proveo trinaest stradalnih godina, sve do 827. godine kada se njegova mučenička duša preselila u večnost.
More Read
Nakon smrti, njegovo namučeno telo postalo je izvor božanske blagodati i čudesa. Kada su vernici prenosili njegove svete mošti u manastir, pored grobova svetog Tarasija i Atanasija, brojni bolesnici koji su se na sahrani dotakli njegovog tela zadobili su trenutno i potpuno isceljenje.
Molitva:
“Istina stvari objavi te stadu tvome kao pravilo vjere, obrazac krotosti i učitelja uzdržanja. Zbog toga si smirenjem stekao visoke počasti, a siromaštvom bogatstva: Oče Nikifore, moli Hrista Boga da spase duše naše.”
Narodni običaji i vjerovanja
Spomen na Svetog Nikifora Ispovednika, koga Srpska pravoslavna crkva danas praznuje, narodno vjerovanje vezuje za djela milosrđa i duhovni mir. Na ovaj praznik, predanje nalaže da se učini dobro djelo i pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija. U sjećanje na svetitelja, vjeruje se da je važno posvetiti se iskrenoj vjeri, jer povratak vjeri znači povratak sebi i samoj suštini našeg bića.
Takođe, narodni običaji savjetuju da se na današnji dan dom uredi i pospremi, a trenuci provedu u slozi i miru sa najbližima, koje treba obići. Svaku svađu na ovaj dan valja izbjegavati. Prema predanju, danas nikako nije poželjno uzimati iglu u ruke i baviti se šivenjem.
