Nekada je dovoljno jedno putovanje, jedan susret ili dječija pjesma da čovjeka podsjete na ono što u svakodnevnoj trci često zaboravi – da život nije samo briga o sebi, već i odgovornost prema drugima. Upravo iz takvog osjećaja prije sedam godina nastala je Zadužbina za Kosovo i Metohiju, projekat Srbskog sabranja „Baštionik“ koji danas okuplja više od 900 ljudi i iza sebe ima gotovo milion maraka pomoći upućene srpskim porodicama, školama, vrtićima, bolnicama i manastirima na Kosovu i Metohiji.
Sve je počelo 2018. godine u Orahovcu. Grupa članova „Baštionika“, dirnuta pjesmom mališana iz ove srpske enklave, odlučila je da pomoć ne ostane samo jednokratni gest, već da preraste u trajno djelo.
„Po povratku sa Kosova, u autobusu, nas nekoliko koji smo bili prisutni poželjeli smo da se svakog mjeseca odvaja određena sredstva. Ta ideja je rasla i već u februaru 2018. godine promovisali smo projekat Zadužbina za Kosovo i Metohiju. Nazvali smo je zadužbinom jer smo vjerovali da će trajati. Hvala Bogu, traje i danas“, kaže za BL portal Predrag Adamović, počasni predsjednik „Baštionika“ i koordinator projekta.
Koncept je od početka bio jednostavan – svako ko želi može da izdvoji pet konvertibilnih maraka mjesečno. Sredstva se prikupljaju putem trajnih naloga u bankama, jednokratnim ili gotovinskim uplatama, ali i pozivom na humanitarni broj 17766.
More Read
Po blagoslovu Episkopa raško-prizrenskog, sva pomoć usmjerava se preko eparhijske dobrotvorne organizacije „Majka devet Jugovića“, koja kroz mrežu sveštenika, manastira i monaštva ima najprecizniji uvid u potrebe srpskih porodica na Kosovu i Metohiji.
Rezultati ovog zajedničkog poduhvata danas su mjerljivi ne samo brojkama, već i konkretnim životnim pričama.
„U prethodnih sedam godina ostvarili smo ukupan iznos od 985.000 KM pomoći upućene Eparhiji raško-prizrenskoj, odnosno porodicama, vrtićima, školama, bolnicama i manastirima. Posebno smo ponosni na projekat ‘Djeca svih nas’, kroz koji stipendiramo djecu na Kosovu i Metohiji. Ove godine stipendije prima 189 djece i učenika, a svaki od njih dobija 50 evra mjesečno“, objašnjava Adamović.
Pomoć se ne dodjeljuje u novcu, već u onome što je ljudima zaista potrebno. Zahvaljujući informacijama koje stižu sa terena, Zadužbina je tokom godina obezbijedila stoku, poljoprivredne mašine, građevinski materijal, namještaj, kućnu opremu, kao i pomoć obrazovnim i zdravstvenim ustanovama.
„Pomogli smo više od stotinu porodica. Nikada ne uručujemo novac, već kupujemo ono što je ljudima potrebno – od priključnih mašina i stoke do namještaja i građevinskog materijala“, ističe Adamović.
Danas Zadužbina okuplja više od 900 članova, a cilj je dostići simbolični broj 1389, koji je postavljen još prilikom njenog osnivanja.
„To su ljudi dobrog srca, svjesni da pet maraka pojedinačno ne može mnogo da promijeni, ali da zajedno mogu učiniti velika djela. Upravo u tome i jeste smisao zadužbinarstva“, kaže Adamović.
Posebnu vrijednost, dodaje, ne predstavlja samo materijalna pomoć, već osjećaj zajedništva koji ona nosi.
„Kada porodici uručite plug, kosilicu, kravu ili materijal za opremanje kuće, oni znaju da ta pomoć dolazi od običnih ljudi iz Republike Srpske. Ta zahvalnost i svijest da nisu zaboravljeni nešto je što se teško može opisati riječima.“
More Read
Zahvaljujući volonterskom radu članova „Baštionika“, kompletan prikupljeni iznos bez dodatnih troškova stiže do krajnjih korisnika na Kosovu i Metohiji.
Svi koji žele da postanu zadužbinari informacije mogu pronaći na internet stranici Baštionika, gdje su dostupni podaci za trajne i jednokratne uplate. Pomoć je moguće uplatiti i gotovinski u sjedištu organizacije, kao i pozivom na broj 17766. Jedan poziv košta dvije marke, pa tri poziva mjesečno predstavljaju simboličan doprinos radu Zadužbine.
U susret Vidovdanu, „Baštionik“ priprema i novu akciju pod nazivom „Pismo sa Kosova i Metohije“. Povod je pismo jedne djevojčice koja prima stipendiju iz Republike Srpske, a u kojem opisuje koliko joj pomoć znači.
Ipak, kako kažu u Zadužbini, najvažnija poruka tog pisma nije zahvalnost za 50 evra mjesečno, već obećanje da će jednog dana, kada odraste i bude mogla, i sama pomagati drugima. Upravo u tome vide smisao svega što rade – da se lanac dobrih djela ne prekine, nego da traje i prenosi se na nove generacije.
