Rat u Iranu ukazao je na jednu od najvećih slabosti zemalja Persijskog zaliva – veliku zavisnost od postrojenja za desalinizaciju morske vode, čije bi uništenje u slučaju eskalacije sukoba moglo da izazove ozbiljnu humanitarnu i ekonomsku krizu, piše Blumberg.
U analizi američke agencije navodi se da zalivske zemlje nemaju dovoljno izvora slatke vode za snabdijevanje rastućeg stanovništva, industrije i poljoprivrede, zbog čega već decenijama koriste energetske resurse za preradu morske vode u vodu za piće.
Oko polovine svjetskih kapaciteta za desalinizaciju nalazi se u šest država članica Savjeta za saradnju arapskih država Zaliva – Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Omanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a približno 60 miliona stanovnika tih zemalja u velikoj mjeri zavisi od vode dobijene tim postupkom.
Prema podacima Francuskog instituta za međunarodne odnose, postrojenja za desalinizaciju obezbjeđuju oko 90 odsto slatke vode u Kuvajtu, 86 odsto u Omanu, 70 odsto u Saudijskoj Arabiji i 42 odsto u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
More Read
Iran je manje zavisan od desalinizacije jer većinu vode dobija iz rijeka, akumulacija i podzemnih voda, ali se posljednjih godina suočava sa teškim sušama.
Ukoliko bi sukob dodatno eskalirao, a postrojenja za desalinizaciju bila uništena ili teško oštećena, to bi moglo da dovede do ozbiljne nestašice vode, humanitarne krize i velikih ekonomskih posljedica.
Zemlje Persijskog zaliva spadaju među područja sa najvećim nedostatkom vode u svijetu.
More Read
Zbog brzog razvoja velikih gradova, poput Abu Dabija i Dohe, vlade se sve više oslanjaju na desalinizaciju kako bi obezbijedile dovoljne količine pijaće vode.
Ta tehnologija, prema navodima Blumberga, omogućila je državama Zaliva da razviju poslovne i turističke centre u pustinjskim uslovima, sa golf terenima, zatvorenim skijalištima i data centrima.
Prema Dopunskom protokolu uz Ženevske konvencije, napadi na postrojenja za snabdijevanje pijaćom vodom zabranjeni su jer su neophodna za opstanak civilnog stanovništva.
Iran je u martu optužio Sjedinjene Američke Države da su gađale postrojenje za desalinizaciju na ostrvu Kešm u Persijskom zalivu, zbog čega je bez vode ostalo 30 sela.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči izjavio je da je time stvoren opasan presedan, dok su SAD negirale da su gađale to postrojenje, navodeći da su cilj bili isključivo vojni objekti.
U julu je više puta napadnut kompleks Zur Saut u Kuvajtu, koji objedinjuje proizvodnju električne energije i desalinizaciju vode.
More Read
Postrojenja za desalinizaciju najčešće se nalaze uz elektrane jer im je za uklanjanje soli i drugih nečistoća iz morske vode potrebna velika količina električne energije, što ih čini dodatno ranjivim u napadima usmjerenim na energetsku infrastrukturu.
Takva postrojenja bila su meta i tokom Zalivskog rata 1990–1991. godine, kada su iračke snage uništile dio kapaciteta Kuvajta za desalinizaciju i ispustile sirovu naftu u Persijski zaliv, čime je zagađena morska voda.
Kuvajt je tada bio prinuđen da se snabdijeva vodom iz hitnih rezervi koje su obezbijedile, između ostalih, Saudijska Arabija i Turska, prenosi Tanjug.
