
Ovčari u Republici Srpskoj suočeni su sa najtežom godinom u posljednjoj deceniji, jer je cijena jagnjadi pala na svega 6,5 maraka po kilogramu žive vage, dok kupaca gotovo da nema, zbog čega mnogi razmišljaju o smanjenju stada i gašenju proizvodnje.
Proizvođači tvrde da su u nezavidan položaj dovedeni zbog nekontrolisanog uvoza i nelegalnog prevoza stoke preko Drine, dok istovremeno izostaju sistemska rješenja i organizovan otkup koji bi im obezbijedili sigurniji plasman i stabilnije poslovanje.
Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza Republike Srpske Milan Ćirić kaže za “Glas” da jagnjad trenutno prodaju po cijeni od 6,5 do 7,5 maraka po kilogramu žive vage, što je za oko marku i po manje nego lani.
– To su najniže cijene u posljednjih nekoliko godina. Prošle godine jagnjad je koštala od 7,5 do 8,5 maraka, a i tada smo govorili da je proizvodnja na granici isplativosti. Danas, kada za jagnje dobijete oko 180 maraka, a ovcu hranite cijelu godinu, računica jednostavno ne postoji – rekao je Ćirić.
DODATNI POSAO
Ističe da većina ovčara više ne živi isključivo od ovčarstva, već su primorani da dodatno rade.
– Sve je manje ljudi koji se bave ovim poslom, jer proizvodnja postaje teret. Nekada su se ovce ostavljale na pašnjacima bez većih problema, a danas su tu šakali, vukovi i medvjedi. Sela se prazne, škole zatvaraju, a divljač se sve više približava domaćinstvima – kazao je Ćirić.
Prema njegovim riječima, domaći proizvođači najveći udar trpe zbog uvoza i nelegalnog dovoza stoke.
– Godinama upozoravamo na to da se ovce preko Drine prevoze čamcima i bez adekvatne kontrole plasiraju na tržište. Takva roba završava u restoranima i mesnicama, a domaći proizvođači ostaju bez kupaca – naglasio je Ćirić.
NAJTEŽA GODINA
Slična situacija je i u Kostajnici, gdje se Siniša Glušica ovčarstvom bavi gotovo četiri decenije. Kaže da je ova godina jedna od najtežih koje pamti.
– Prošle godine stada je pogodila bolest plavog jezika i trebalo nam je dosta vremena da ih oporavimo. Kada smo konačno stali na noge, cijena je pala i potražnje nema. Danas je cijena oko sedam maraka i niko ne kupuje – rekao je Glušica.
Na imanju trenutno ima oko 200 ovaca i pedesetak jagnjadi spremnih za prodaju.
– Imam svoju hranu pa mogu još neko vrijeme da ih držim, ali i to ima granicu. Kada prerastu težinu koju kupci traže, problem će biti još veći. Prije tri godine prodavao sam gotovo svu jagnjad na kućnom pragu po deset do 11 maraka za kilogram, a danas je situacija katastrofalna – kazao je on.
Kao moguće rješenje vidi organizovan otkup i snažniju zaštitu domaće proizvodnje.
– Podsticaji dobro dođu, ali su premali da bi spasili proizvodnju. Potreban je organizovan otkup i sigurno tržište – smatra Glušica.
Da su proizvođači u sve težoj situaciji potvrđuje i ovčar iz Foče Dragoslav Stanojević, koji trenutno ima oko 150 jagnjadi za koje ne može da pronađe kupce.
– Stanje je katastrofalno. Uložili smo ogroman novac u proizvodnju, a jagnjad nemamo kome da prodamo. Dok domaći proizvođači nude robu po devet maraka, švercovana jagnjad i uvozna roba obaraju cijene na čitavom tržištu – rekao je Stanojević.
SIGURNO TRŽIŠTE
Dragoslav Stanojević ističe da se od ovčarstva danas teško može živjeti bez dodatnog posla.
– Bavim se i građevinom, inače ne bih mogao opstati. Odrekao bih se i podsticaja kada bismo imali sigurno tržište i garantovanu cijenu. Proizvodnja bez izvjesnog plasmana postala je prevelik rizik – istakao je Stanojević.


