Iako raspolaže ogromnim rezervama kvalitetne pitke vode BiH je za samo šest mjeseci ove godine izdvojila više od 20,6 miliona maraka za uvoz flaširane vode, dok stručnjaci upozoravaju da domaći prirodni potencijali ostaju neiskorišćeni zbog nedostatka investicija, slabije podrške proizvođačima i snažnog uticaja uvoznih brendova.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u prvih šest mjeseci ove godine u zemlju je uvezeno 34,45 miliona litara vode u vrijednosti od 20,64 miliona KM.
Iako je uvoz neznatno manji nego u istom periodu lani, kada je stiglo 34,65 miliona litara vrijednih 20,84 miliona KM, riječ je i dalje o izuzetno velikim količinama.
Najviše vode, kako su istakli u UIO, stiglo je iz Srbije, i to gotovo 19,7 miliona litara u vrijednosti od 10,08 miliona KM. Slijedi Hrvatska sa 11,47 miliona litara vrijednih 6,52 miliona KM, dok je iz Slovenije uvezeno gotovo tri miliona litara za koje je plaćeno 3,72 miliona KM. Manje količine stigle su iz Italije, Njemačke, Turske, Kosova, Belgije i Finske.
More Read
Hercegovina bez fabrike vode
Posebno je zanimljivo da Istočna Hercegovina, čije kraško podzemlje od Trebinja, Bileće i Gacka krije ogromne rezerve visokokvalitetne pitke vode, nema nijednu fabriku za njeno flaširanje.
Direktor Područne privredne komore Trebinje Veselin Savić kaže za “Glas” da samo postojanje prirodnih resursa nije dovoljno da bi se razvila uspješna proizvodnja.
More Read
– Imamo izuzetno kvalitetne izvore, ali nemamo nijednu fabriku vode. Očigledno postoji određeni problem ili prepreka koju treba prepoznati. Nije dovoljno samo izgraditi fabriku, već je potrebno obezbijediti cijeli lanac, od proizvodnje do plasmana na police trgovina i izvozna tržišta. Trebalo bi utvrditi šta koči ovakve investicije i da li postoji prostor da se zainteresovanim investitorima olakša ulazak u ovaj sektor – rekao je Savić.
Prirodni resurs nije dovoljan
On ističe da se značaj prirodnih resursa često precjenjuje, te da imati vodu je jedno, a napraviti od nje konkurentan proizvod nešto sasvim drugo.
– Najuspješnije zemlje nisu nužno one koje raspolažu najvećim prirodnim bogatstvima, već one koje znaju da ih pretvore u proizvod i novu vrijednost. Očigledno je da kod nas postoji karika koja nedostaje i nju treba sistemski otkloniti – poručio je Savić.
Ekonomista Zoran Pavlović smatra da razlozi za veliki uvoz vode, uprkos domaćim izvorima i kvalitetnim proizvođačima, leže u snažnom uticaju marketinga i nedovoljnoj promociji domaćih brendova.
Marketing pobjeđuje domaći proizvod
More Read
– Marketing je čudo. Ako je agresivan i dobro osmišljen, kupci lako povjeruju porukama koje im se plasiraju. Kod nas, nažalost, nema dovoljno rada na promociji domaćih proizvoda i značaja njihove kupovine, iako je korist za domaću privredu daleko veća nego kada uvozimo robu – rekao je Pavlović.
On podsjeća da BiH ima vode koje po kvalitetu mogu ravnopravno da stanu uz najpoznatije evropske brendove.
– Imamo “vitinku” i “tešanjski kiseljak”, vode koje su nagrađivane i priznate. Praktično uvozimo ono što već imamo. Problem je što su domaći proizvođači izloženi snažnom marketingu stranih brendova, dok domaća proizvodnja nema adekvatnu podršku – kazao je Pavlović.
Potrebna jača podrška domaćim proizvođačima
Prema njegovim riječima, jačanje domaće proizvodnje ne podrazumijeva samo carinsku zaštitu, već i pametniju ekonomsku politiku.
– Postoje brojni mehanizmi kojima države štite svoje proizvođače, od standarda kvaliteta do različitih uslova za plasman robe. Istovremeno, domaćim kompanijama treba pomoći da unaprijede proizvodnju, dizajn i marketing, jer se tako čuvaju radna mjesta, povećavaju prihodi i jača domaća privreda – istakao je Pavlović.
Izvoz
Istovremeno, iz BiH je, prema podacima UIO, izvezeno 53,35 miliona litara vode u vrijednosti od 7,57 miliona KM, što je za oko 30 odsto više nego u istom periodu prošle godine, kada su na strana tržišta plasirana 41,02 miliona litara vrijedna 7,52 miliona KM. Najveći dio izvoza završio je u Hrvatskoj, gdje je plasirano više od 43,37 miliona litara vode vrijednih 4,92 miliona KM, a slijede Srbija, Slovenija i Crna Gora.
