Kada uđete u prosječan banjalučki stan, vjerovatno ćete vidjeti ormare prepune odjeće, u ostavi nema mjesta ni za iglu, a u podrumu se čuvaju stvari još iz prošlog vijeka. „Zatrebaće nekad“, rečenica je koja se na našim prostorima prenosi s koljena na koljeno kao sveto pravilo.
Za razliku od zapadnih zemalja gdje je minimalizam počeo kao estetski trend sa interneta, na Balkanu se sudara sa istorijskim refleksima. Ekonomske krize i nestašice naučile su starije generacije da se „ništa ne baca“.
Zbog toga se po garsonjerama, tavanima i garažama širom grada decenijama gomilaju prazne ambalaže, stari kablovi, uređaji koji godinama ne rade i odjeća koja čeka „neku posebnu priliku“.
Realnost je, međutim, drugačija: više od 80% tih sačuvanih stvari nikada više ne upotrebimo. Ako nam i zatrebaju jednom u deset godina, najčešće i zaboravimo gdje smo ih ostavili.
More Read
Zato struka kaže da umjesto osjećaja sigurnosti, pretrpanost stvarima stvara hroničan, nesvjesni pritisak. Prema tumačenju psihologa, mozak nered u prostoru doživljava kao nedovršeni zadatak, što direktno podiže nivo stresa i kortizola.
Ponašanje koje se uči, ali i mijenja
Kako za BL portal kaže dr Tatjana Maglov, banjalučki psihijatar i psihoterapeut, gomilanje stvari je dominantno model ponašanja koji prenosimo iz porodice.
More Read
“To je mahom naučeno. Postoji i taj neki instinkt za održanjem, ali u suštini je to naučeno ponašanje. Ako neko ima taj problem, onda je to imao i neko iz njegove porodice. Negdje je on to već vidio, naučio od nekoga i, jednostavno, tako radi. A sve što je stvar ponašanja, to se uči“, objašnjava dr Maglov.
Ipak, sa dolaskom novih trendova i sve većim zasićenjem informacijama i materijalnim viškom, javlja se i potreba za zaokretom.
“Čovjek može da nauči da se mijenja, u zavisnosti od toga koliko to zaista hoće. Postoje stvari koje želimo da promijenimo, ali i situacije kada nam promjena nije ‘ok’ i želimo da nastavimo da živimo kako smo živjeli do tog trenutka. Svakako da čovjek može da promijeni puno toga , a ono što hoće, to i može. Samo je pitanje šta će ga motivisati da napravi tu promjenu u životu“, zaključuje dr Maglov.
Iskustva sugrađana: Od kapsula ormara do digitalnog mira
Da promjene ipak hvataju korijene i kod nas, potvrđuju priče Banjalučana koji su odlučili da “prorijede” svoj životni i digitalni prostor.
Tridesetčetvorogodišnja Slađana, pravnica iz Banjaluke, prije tri godine je odlučila da primijeni princip kapsula garderobe.
More Read
“Ormar mi je bio pun do pucanja, a ja bih svako jutro provela 15 minuta u stresu jer ‘nemam šta da obučem’. Jednog vikenda sam skupila hrabrost i poklonila sve što nisam obukla duže od godinu dana. Ostavila sam tridesetak kvalitetnih komada. Osjećaj olakšanja je neopisiv! Manje vremena trošim na peglanje i spremanje, a imam više novca za putovanja i kafu s prijateljima u gradu“, kaže Slađana za BL portal.
Digitalni detox u doba stalnih notifikacija
Igor, mladi grafički dizajner, kaže da se fokusirao na nevidljivi haos koji nosimo u džepu:
“Živimo u vremenu gdje nam stotine notifikacija svakodnevno kradu pažnju. Obrisao sam nepotrebne aplikacije, ugasio zvukove i napustio desetine neaktivnih Viber grupa. Prvih par dana javljao se blagi strah da ću nešto propustiti, ali ubrzo sam osjetio ogromnu smirenost i bolji fokus na poslu“, priča Igor za BL portal.
Šta o ovome kažu svjetski bestseleri?
Ova lokalna iskustva i stavove stručnjaka prate i globalni pokreti koji već godinama proučavaju vezu između prostora i psihe.
Mari Kondo sa svojom knjigom “Magija čišćenja koja će vam promijeniti život“, postala je popularna zbog pravila koje kaže da treba da zadržimo samo ono što u nama budi radost. Njena teza je da raščišćavanje doma nije samo pospremanje, već dubok psihološki proces rasčišćavanja sopstvenog života.
Kal Njuport u svom „Digitalnom minimalizamu“, bavi se nematerijalnim haosom i uči nas kako da vratimo kontrolu nad sopstvenom pažnjom i mirom u doba stalne digitalne buke.
Šta je uopšte moderan minimalizam?
Iako se kod nas često izjednačava sa praznim, bijelim stanom ili preživljavanjem sa sto stvari, minimalizam u svojoj suštini nije odricanje, već, rekla bi struka, oslobađanje.
To je svjesna odluka da uklonimo materijalni, digitalni i mentalni višak kako bismo napravili mjesta za ono što nam je zaista važno.
